amerika

moja zadnja destinacija bila je put za ameriku. davne 1999 godine tacnije 17.2.l999. godine stigla sam u ameriku sa svojim sinovima. dugo je to bilo putovanje krenula sam iz beograda za atinu pa za njujork i dalje za san francisco. putovala sam nekih l5 ili l6 sati sa avionom delta bio je to nas prvi let i veliki strah od aviona. mi smo nekako spavali da bi savladali taj strah  u pocetku je bilo gadno ja sam se onesvjestila od straha nista jedno sekundu nisam znala za sebe valjda od visine pa je stjuardesa rekla mi da duboko disem i da je avion siguran da nema problema. od velikog straha nismo ni isli u wc jer strah je bio prisutan u meni a i djeci. kada smo stigli u atinu nikada necu zaboraviti taj lijepi topli dan i miris mora uzasna vrucina napolju i dok smo se vozili nekim otvorenim autobusom do drugog dzambo dzetom avionom opet neki strah ali u tom avionu je bilo bolje jer je bio veliki i udoban, svaki cas su donosili hranu, pice a mi nismo bili gladni valjda od nekog umora i nostalgije za nasom zemljom. stigli smo u njujork veliki ogromni aerodrom valjda najveci aerodrom u americi i zove se dzon kenedi da se lijepo izgubis ogromno je to a mi nista ne znamo vec drzimo neku bijelu kesu po kojoj ce nas pronaci vodic do drugog aviona za san francisco veze nemas ni engleski ni okolinu. uveli nas u neku prostoriju prije leta pisali nesto po pasosu i vizi pitali nas na engleskom a mi ni beknuti ne znamo, u tom trenutku cula sam da neko prica nas jezik pa ga ja pozvala za prevod, a on ko neki drzmacina jebena pa ko preko neke stvari prevodi nama hajde bolan dosta je bjezi mislim se ja u sebi i zamolim vodica nekog rusa da nas dovede do aviona, podjemo mi uz one brze stepenice a ima ih koliko hoces pogledam nema mi mog deana a denis zavristi za njim pogledam to je bilo veoma visoko neko djete place a to moj dejo vrisnem ja dejo stani na stepenicu pokretnu i ne boj se ja te cekam i tako on stane i krene do mene umrla sam od straha, kazem ja njima drzite se djeco za moj mantil i ne odvajajte se od mene nizasta na svijetu. usli smo u avion za san franciso opet strah ali sada trebam u wc pitam ja stjuardesu za wc a ona meni pus sto znaci gurni vrata i to je to, a ja njoj pokazujem rukom ma zeno gdje cu pusiti u avionu hocu u wc a ona pus,pus i skontam ja da treba da gurnem vrata od wc smijesno je to bilo i zalosno jer ne znam engleski .bilo je dosta u tom avionu izbjeglica i niko ne zna jezik pa se mi jadni raspricali na nasem jeziku valjda da razbijemo strah i ne znamo kako ce nam biti u americi. bili smo tuzni jer sada treba zapoceti novi zivot i nauciti engleski.poslije 5 sati stigli smo u san francisco opet neki veliki aerodrom da umres od straha i ugledamo radeta sa 3 velika balona gdje su bila napisana nasa imena i tako mi odahnemo vidjeci njega. a sada kuci pa opet sve nepoznato i nesto novo. trebalo je dosta vremena da se naviknemo na taj neki cudan zivot naravno za nas uvijek stran i nikada nemozemo potisnuti nasu bosnu i nase sarajevo koje je dio nas i nasih snova a eto nekada je bio americki san nas a kada sve to dozivis vidis da je to pustolovina da nema onog zivota kao sto smo mi imali nekada. ma mi smo bili velika amerika i nije ni cudo sto je nas predsjednik uvijek govorio cuvajte bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga znao je sta je tudjina ali eto niko nije to shvatao ozbiljno i ja sam licno veoma tuzna sto nema moje juge.idemo dalje pa nemozemo nazad.zivot ti je latac saculatac. ma gdje god bila uvijek cu se vratiti mom gradu pa tu lijepo umrijeti gdje su moji preci i gdje je bio moj zivot kakav da je bio bio je super…………nema vise to je to……….

Komentariši