Ptice Umiru Pjevajući

Dobrodošli na moj blog!

16.03.2009.

amerika

moja zadnja destinacija bila je put za ameriku. davne 1999 godine tacnije 17.2.l999. godine stigla sam u ameriku sa svojim sinovima. dugo je to bilo putovanje krenula sam iz beograda za atinu pa za njujork i dalje za san francisco. putovala sam nekih l5 ili l6 sati sa avionom delta bio je to nas prvi let i veliki strah od aviona. mi smo nekako spavali da bi savladali taj strah  u pocetku je bilo gadno ja sam se onesvjestila od straha nista jedno sekundu nisam znala za sebe valjda od visine pa je stjuardesa rekla mi da duboko disem i da je avion siguran da nema problema. od velikog straha nismo ni isli u wc jer strah je bio prisutan u meni a i djeci. kada smo stigli u atinu nikada necu zaboraviti taj lijepi topli dan i miris mora uzasna vrucina napolju i dok smo se vozili nekim otvorenim autobusom do drugog dzambo dzetom avionom opet neki strah ali u tom avionu je bilo bolje jer je bio veliki i udoban, svaki cas su donosili hranu, pice a mi nismo bili gladni valjda od nekog umora i nostalgije za nasom zemljom. stigli smo u njujork veliki ogromni aerodrom valjda najveci aerodrom u americi i zove se dzon kenedi da se lijepo izgubis ogromno je to a mi nista ne znamo vec drzimo neku bijelu kesu po kojoj ce nas pronaci vodic do drugog aviona za san francisco veze nemas ni engleski ni okolinu. uveli nas u neku prostoriju prije leta pisali nesto po pasosu i vizi pitali nas na engleskom a mi ni beknuti ne znamo, u tom trenutku cula sam da neko prica nas jezik pa ga ja pozvala za prevod, a on ko neki drzmacina jebena pa ko preko neke stvari prevodi nama hajde bolan dosta je bjezi mislim se ja u sebi i zamolim vodica nekog rusa da nas dovede do aviona, podjemo mi uz one brze stepenice a ima ih koliko hoces pogledam nema mi mog deana a denis zavristi za njim pogledam to je bilo veoma visoko neko djete place a to moj dejo vrisnem ja dejo stani na stepenicu pokretnu i ne boj se ja te cekam i tako on stane i krene do mene umrla sam od straha, kazem ja njima drzite se djeco za moj mantil i ne odvajajte se od mene nizasta na svijetu. usli smo u avion za san franciso opet strah ali sada trebam u wc pitam ja stjuardesu za wc a ona meni pus sto znaci gurni vrata i to je to, a ja njoj pokazujem rukom ma zeno gdje cu pusiti u avionu hocu u wc a ona pus,pus i skontam ja da treba da gurnem vrata od wc smijesno je to bilo i zalosno jer ne znam engleski .bilo je dosta u tom avionu izbjeglica i niko ne zna jezik pa se mi jadni raspricali na nasem jeziku valjda da razbijemo strah i ne znamo kako ce nam biti u americi. bili smo tuzni jer sada treba zapoceti novi zivot i nauciti engleski.poslije 5 sati stigli smo u san francisco opet neki veliki aerodrom da umres od straha i ugledamo radeta sa 3 velika balona gdje su bila napisana nasa imena i tako mi odahnemo vidjeci njega. a sada kuci pa opet sve nepoznato i nesto novo. trebalo je dosta vremena da se naviknemo na taj neki cudan zivot naravno za nas uvijek stran i nikada nemozemo potisnuti nasu bosnu i nase sarajevo koje je dio nas i nasih snova a eto nekada je bio americki san nas a kada sve to dozivis vidis da je to pustolovina da nema onog zivota kao sto smo mi imali nekada. ma mi smo bili velika amerika i nije ni cudo sto je nas predsjednik uvijek govorio cuvajte bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga znao je sta je tudjina ali eto niko nije to shvatao ozbiljno i ja sam licno veoma tuzna sto nema moje juge.idemo dalje pa nemozemo nazad.zivot ti je latac saculatac. ma gdje god bila uvijek cu se vratiti mom gradu pa tu lijepo umrijeti gdje su moji preci i gdje je bio moj zivot kakav da je bio bio je super............nema vise to je to..........

21.11.2008.

Bol





tesko je tesko bol kriti u srcu plakati a nasmijan biti............

21.11.2008.

nedostajes nam nas andjele

Tuzno sam tice,
sto mekim kljunom
kljuca o kamen
trazeci vodu
bas kao i ljudi
tako i ptice
najdraze traze onda kad odu
slika ritam i osjecaj i rijec
zar je tako brzo proslo vec
znam da je dobro gdje si, kao i s kim
znam da dusa sama bira tim
al ne mogu
nedostajes, nedostajes
tako mi nedostajes
i sve sto proslo je
nedostajes
Nedostajes, tako mi nedostajes,
za sve to sto dolazi
NEDOSTAJES
tuzno sam tice
slomljenih krila
za posmatrace tek sam cudan
u snu se moze
svemoguci boze
sve osim jednog ostati budan
nedostajes, tako mi nedostajes
za sve to sto dolazi
NEDOSTAJES............................................

18.11.2008.

bmw tetka

evo pogledaj moje auto saljem ti slike. voli te tetka puno.cao.

13.11.2008.

tetkina seprtlja

upravo sam citala kako moj vedo pravi dobre palacinke i to sa nutelom sto mi kazemo eurokrem prosto mi voda posla na usta te i ja odlucih da napravim djeci oni naravno sretni i dave se od palacinaka pa dobro hvala ti moj vedic, a druga prica kakav je mes napravio na cilimu pa i jos probudio cijelu familiju ja sam se ukocila od smijeha, pa ko velim moj post je tetkina seprtlja. ja se uvijek sjecam moje sestre kada su djeca bila mala ma ne daj boze da isprljaju cilim ona bi cistila cijeli dan dok ne bi dovela u red, a ja bi uvijek njoj rekla ma hajde i ti i tvoj cilim pusti djecu na miru pa ovako vedic zahvali se bogu sto je to u tvojoj kuci da si kod majke bogami bi dobio cusku i halabuku, ovako ne sekiraj se tvoja kucica tvoja slobodica.

08.11.2008.

the thron of birds

Prema jednoj legendi, postoji ptica koja pjeva samo jednom u zivotu, ljepse nego bilo koje stvorenje na ovoj zemlji. od trenutka kada napusti gnijezdo ta ptica trazi trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nadje. uvuce se medju njihove divlje grane i pjevajuci nabode svoje tijelo na najduzi najostriji trn. dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepsu pjesmu slavuja i seve.
cilj te predivne pjesme je zivot, ali citav svijet sastaje da slusa, a bog na nebu se osmjehuje jer das najbolje sto postoji moze se dobiti po cijenu velike boli ili bar tako kaze legenda.....

I posljednji trn kada se zabode u moje srce ono ce da krvari.................................................

Tako je nastao moj blogger  voleci ove divne stihove namjenila sam ga za nezaborav i uvijek u mom srcu mom dragom Admiru

HI IS ALWAYS IN MY HEART AND MY MEMORIES...................................

03.11.2008.

srecan rodjendan iman

danas nam je divan dan divan dan nasoj iman rodjendan rodjenda zivjela zivjela i srecna nam bila.
HAPPY BIRTHDAY TO YOU
HAPPY BIRTHDAY DEAR IMAN
HAPPY BIRTHDAY TO YOU.......... TETKA NUNA

03.11.2008.

srecan rodjendan iman

danas nam je divan dan divan dan nasoj iman rodjendan rodjenda zivjela zivjela i srecna nam bila.
HAPPY BIRTHDAY TO YOU
HAPPY BIRTHDAY DEAR IMAN
HAPPY BIRTHDAY TO YOU.......... TETKA NUNA

02.11.2008.

prvo dijete u familji

Davne 1975.godine rodio se moj vedo. Moja sestra je prva u nasoj porodici dobila sina vedu,ja sam tada imala 16 godina. Otisla sam u bolnicu da posjetim moju sestru,ali nisam mogla uci jer je beba imala infektivnu zuticu kao i sve bebe pa je ulazak bio zabranjen.Ona mi ga je pokazala na prozor kao da je to danas bilo sjecam se dobro. bio je fina napredna beba i veoma sladak.ja sam bila veoma srecna i jedva sam cekala kada ce izaci iz bolnice. dosao je i taj dan kada je dosao kuci puno je plakao nije zatvarao usta boze dragi sta mu bi svi smo oko njega treperili isto kao i sto je iman bila beba. baka ga je nosala i tepala mu ali on nije prestajao plakati. sreca nije dugo to trajalo a poslije toga je bio dobar djecak veoma miran i tih. svuda sam ga vodala u kolicima i ponosila se sa njim,jer on kada izade u setnju mora biti izuzetno obucen po najnovijoj modi takva je bila moja sestra ne daj boze da je prljav i neuredan a hrana je bila najskuplja i najkvalitetnij. on je pio najskuplje mlijeko i keks,voce obavezno. Imao je raznih vrsta cokolada pa se i ja omrsim.vodila sam ga na more a on je bio izuzetno dobro djete. Sjecam se umalo mi se nije udavio pa smo se ja i tetak pravo prepali poslije toga on je plivao ko najbolji plivac svih vremena. Lijepa su to bila vremena kada si uzivao u djecijim stvarima. svi smo u porodici bili srecni i samo je bio tema nas vedo a zvali smo ga pasa. i danas je on srecno ozenjen i ima svoju porodicu i ponosimo se sa njim. uvijek i zauvijek je on nasa dika i ponos. voli ga tetka puno.

20.10.2008.

halloven

ovo je prica o meni i mojoj sestri kada smo bile djevojcice. Moja sestra je bila 3 godine starija od mene. Bilo je ljeto i veoma vruce pa smo odlucili da odemo sa drugaricama iz  susjedstva na izlet negdje pored vode da se mozemo kupati i uzivati u tom lijepom danu. Bilo nam je super lijepo smo se proveli i vratili se kuci. Gledali smo televiziju i u neko doba nesta struje mi smo uzele svijecu i sklupcale se jedna do druge jer nas je bilo strah. Ja sam uzela deku stavila na sto prekrila ga preko stola i iz frizidera uzela neko meso i sjele ispod tog stola da jedemo jer nas je bilo strah vidio se samo jedan dio zida. U neko vrijeme moja sestra mi pokaza nesto na zidu a ja sam imala puna usta mesa a ona je napravila neku grimasu na zidu jer je bio odsjaj od svijece i ja sam od straha zanjemila jer sam vidjela cudoviste tj. halloven ko iz onih nekada strasnih americkih filmova. Jedno minut ja sam se zadavila od straha a moja sestra je crkla od smijeha kada je vidjela moju facu vjerovatno sam ja izgledala strasno. Nije bilo suza samo sam zanjemila od straha a ona je i dalje umirala od smijeha da bi onda rekla hej Njonjo nije to nista na zidu ja sam napravila grimasu sa prstima ne boj se vidis da sam ja pored tebe. Nikada nisam zaboravila taj dan i nikada vise nisam bila ispod stola. Strah je neki ostao u meni i ja se i dan danas bojim mraka u stvari uopste ne volim mrak.

08.10.2008.

tetak i lama

bilo je to davno ali se jos uvijek sjecam. povela ja mog Vedu u zooloski vrt moj muz je strasno volio pionirsku dolinu i zivotinje prilazio im je bez straha. vidi on jednu lamu koja je bila blizu ograde i poceo se s njom igrati u jednom trenutku ona se naljutila i tako ga hraknula u lice da je sva njena pljuvotina njega okupala po licu ja i Vedo smo umrli od smijeha a on ostao zacudjen sta bi sta to bi. Taj dan mi smo se samo smijali a vedo ko djete kada je dosao kuci ispricao babi i mami kako njegov tetak bi ispljuvan od jedne lijepe lame koja je taj dan nama ostala u dubokom sjecanju zauvijek.

08.10.2008.

slike denisa deje i njihove curice

Denis i nicole, dean i daniela american girls and boys.....

08.10.2008.

sjecanje

Suvijek u mom sjecanju je ostalo nesto sto cu sada ispricati.Moja sestra je rodila dva djecaka koji su bili slatki i dobri djecaci. Prvi se zvao Vedad a drugi Admir . Vedad je volio da sa njim vozim autice na podu u sobi i uvijek kada bih posla kuci on bi plakao za mnom, bas mi ga je bilo zao. Jednoga dana moja sestra me pozove i kaze da je nasla posao pa da cuvam djecu u njenom stanu i  tako ja postadoh nani. Vedo i ja smo se igrali autica a Admir je spavao on je bio tako krupna beba i sladak ko secer, probudi se on i stoji u krevecu i gleda nas i osmijeh razvalio ko mala slatka jabuka. Odem ja u kuhinju napravim mu hapicu a on srecan jer je strasno volio da jede. Nahranim ga i pustim ga na pod da i on se igra autica. Kada se igra zavrsila pospremala sam sobu i misleci da je cokolada na podu ja pokupila i stavila u pepeljaru.U neko vrijeme Vedo skuzio nesto u pepeljari i dotrcao do mene i crko od smijeha, velim sta bi njemu a on meni kaze tetka ovo nije cokolada sto si ti mislila to je malo govno sto je admir ispustio iz pelena sve sami brnjaci sto su pokupljeni od mog pase to je licilo na cokoladu sve troje smo se slatko ismijali tom mom sou. Kada je proslo mnogo godina uvijek bi smo se vracali na tu temu o cokoladnoj prici. Na moju veliku zalost izgubila sam tu malu bebu sto se zvao Adi  odrastao je postao lijep mladic imao lijepu curu ali tragicno je izgubio zivot na motoru prije 2 godine u sarajevu. svi smo tuzni zbog njega on je bio strasan neustrasiv momak i sto je najvaznije strasno je volio svog brata Vedu babu i mamu. Veliki gubitak za nas dok mi zivimo on ce biti nas jer voljeni nikada ne umiru i kao sto ovaj moj blog ima naziv ptice umiru pjevajuci to sam namjenila za mog Adija i ovako je citat: I kada posljednji trn se zabode u moje srce ono ce da krvari zauvijek...............................................................................

Ja i drugarica Sneza Dennis Cuvar Olimpijskog Sela u Tahou! Dennis Neznam Sta Mu Je Biloh Slijedeci Louis Armstrong! Famosna Nicole, Dennis\' Cura Knight Rider! Drugi pt.2 Rider Daniela, Dejina Curica Mala Dejan na Jezeru Tahoe! Ja i Moj Dejan!
07.10.2008.

Prvi Post Introdukcija


Rodjena sam u sarajevu najljepsem gradu u bih. Uvijek se rado sjecam mog djetinjstva lijepih godina provedenih sa mojom porodicom . Kako je bilo lijepo zivjeti biti srecan i zadovoljan u dusi. Svaki dan,godina bila je lijepa veoma interesantan zivot sa rajom sjedis ispred stubista do kasno u noc i zezas se sa rajom odes malo do parkuse do starog sata .To je bio zivot pa kada su pocele igranke u slogi,Kaktusu bilo je super upoznas opet neku novu raju . Uvijek kasno se vracas kuci nemas problema na ulici jer niko te ne dira cijeli grad utone u san a mi mladi i bezbrizni vracajuci se kuci umorni od igranja i zezanja srecni stizemo kuci i molimo boga da se starci ne probude jer bice belaja. Moja majka je bila malo savremenija sto se tice momaka razumjela je i bila je super zena svi su je od moje raje voljeli salila bi se sa nama ali mati ko mati uvijek bi govorila pazi da te ne vide komsije sutra ce da pricaju o tebi. Kako je to bilo odvratno komsije vire kroz prozor a sutradan cijela carsija bruji.Mrzila sam to strasno kako su ljudi od pamtivjeka gledali tudja posla a nikada ispred svojih vrata nisu pomeli svoju prljavstinu. Nisam se puno obazirala na pogresne ljude gledala sam da moj zivot bude harmonican i da sebi nadjem bolji zivot. Najljepsi dani i noci su bili u Sarajevu odes na more l5 dana ali jedva cekas da se vratis u sarajevo da se sastanes sa svojom rajom jer raja su onda bila mati i otac svi smo djelili dobro i zlo. Nikada vise nece biti takve raje sada je sve drugacije sve se promjenilo. Meni je licno zao sto moja djeca nikada nece osjetiti tako nesto kao sto sam ja imala u svom djetinjstvu i zrelijim godinama  zivot sa rajom u dobru i zlu.Proslo je mnogo godina ali moja sjecanja o Sarajevu nikada nece biti izbrisana iz mog sjecanja uvijek ce Sarajevo biti u mom srcu i jedan najljepsi grad na svijetu. Moram naglasiti da je Sarajevo bio i bice uvijek grad super dobre hrane cevapi pljeskavice somuni najljepsi kolaci,domace sarme ajvar itd. Moja omiljena cevabdzinica je kod Zelje bila i uvijek ce biti. Nakon 15 godina provedenih u tudjini dosla sam u moj grad grad mladosti i bila srecna u svojoj dusi nakon tolikih godina bilo je lijepo vidjetu staru majku sestre zetove mog dragog sestrica i zaista biti srecan jer vidis da oni opet imaju lijep zivot i da su u svom gradu ostali. Nikada nisu htjeli napustiti najljepsi grad to je grad Sarajevo. Sarajevo ljubavi moja ma gdje god bila ti si dio mene i nosim te u svom srcu zauvijek.


Ptice Umiru Pjevajući
<< 03/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
6194

Powered by Blogger.ba